Home arrow Vesti arrow Da li finansijska kriza najavljuje rađanje nove levice?
 
Advertisement
Main Menu
Home
Pretraga
Uvodna reč
O nama
Tekstovi
Filozofski kutak
Vesti
Levičari
Lik i delo
Ruski vojnik na Rajhstagu
Breht, Bertold
Bertold Breht (Bertolt Brecht) (1898-1956) je bio nemački dramski pisac, pesnik, pripovedač i teoretičar XX veka. Breht je jedan od najvećih dramskih stvaralaca. Breht važi za osnivača epskog teatra. Bertolt Breht je rođen u Augsburgu (Bavarska) 1898. u buržoaskoj porodici. Prve svoje tekstove je objavio 1914. godine za vreme studija filozofije i medicine. Godine 1918, na kraju Prvog svetskog rata, napisao je svoju prvu dramu Baal. Sledile su drame Bubnjevi u noći 1919. i U džungli gradova 1921. Sve tri su izražavale njegove anarhističke stavove.
Godine 1924. pridružio se Nemačkom teatru u Berlinu (Deutsches Theater) (tada pod upravom Maksa Rajnharta) i upoznao glumicu Helenu Vajgl. Pisao je političke drame. Veliki uspeh je postigao 1928. kada je napisao Operu za tri groša (muziku je komponovao Kurt Vajl), jedan od najvećih muzičkih uspeha u doba Vajmarske republike. Oženio se sa Helenom Vajgl i postao marksista. Jačanje nacizma u Nemačkoj, gde su njegova dela zabranjena i spaljivana, naterala su ga da ode u egzil 1933. Prošao je Evropu (Danska, Finska, Rusija), pre nego što je stigao u SAD, u Kaliforniju. Zbog marksističkih ideja, napustio je SAD 1947. Tokom ovog perioda, napisao je dosta drama, uključujući Galilejev život, Majka hrabrost i njena deca, Zadrživi uspon Artura Uija, Kavkaski krug kredom i Mali organon za teatar gde je teorijski obrazložio svoje shvatanje teatra. Definitivno se nastanio u Berlinu 1949, gde je bio upravnik Berliner ansambla. Predstave su ilustrovale njegove socijalističke ideje. Osnovao je marksistički pokret Epski teatar. Podržavao je diktatorski režim Valtera Ulbrihta i cinično poručio kritičarima: Ako narod loše misli, promenite narod!. Postao je omiljena ličnost režima u NDR i dodeljena mu je Lenjinova nagrada za mir 1955. Umro je od infarkta u Berlinu 14. avgusta 1956.
Breht je želeo dati odgovor na Lenjinovo pitanje „Kako i šta treba naučiti?“. Stvorio je uticajnu teoriju pozorišta Epski teatar, po kojoj predstava ne treba da navede gledaoca da se emotivno identifikuje sa akterima radnje, već da u njemu izazove racionalno preispitivanje i kritiku onoga što vidi na sceni. Verovao je da katarza emocija ostavlja publiku samozadovoljnom. Umesto toga, želeo je da publika iskoristi svoju kritičku moć da prepozna zlo u društvu i da ga promeni. Breht je opisivao svoje predstave kao "kolektivne političke sastanke" u kojima učestvuje i publika. Po ovome se vidi da je on odbacivao elitističko viđenje politike po kojem visoki političari izdaju uredbe za upravljanje masama.
"Istorifikacija" je još jedna od njegovih tehnika. Naime, njegove drame se često bave istorijskim ličnostima ili događajima. Smatrao je da će publika tako moći da održi kritičku distancu prema događajima i da će prepoznati paralele sa socijalnim problemima u savremenom vremenu. U jednoj od svojih prvih režija, Breht je upotrebio panoe sa natpisom "Ne buljite tako romantično" (Glotzt nicht so romantisch!). Stvorio je politički teatar u kome publika učestvuje interpretirajući značenje. Njegova teorija teatra je snažno uticala na savremeno pozorište, mada se smatra da se efekti epskog teatra gube posle nekoliko odgledanih predstava.
Izvor: Wikipedia
Citati

Da li finansijska kriza najavljuje rađanje nove levice? PDF Štampaj E-pošta
Saturday, 18 October 2008

Ovo je kraj kapitalizma i početak socijalizma - tako je minule nedelje, prema "Njujork tajmsu", jedan razočarani američki bankar prokomentarisao činjenicu da su, u globalnoj finansijskoj krizi, i najokoreliji zagovornici neoliberalne ekonomije bili primorani da oberučke prihvate inicijativu države da, nacionalizacijom propalih banaka, spasavaju svet od globalne katastrofe.

Opaska dotičnog bankara je malo preterana, jer socijalizam se ne može svesti samo na vlasništvo države dela jednog privrednog sektora, ali, ukazuju analitičari u svetu, jeste povod za razmišljanje o promenama - o stvaranju humanitarnog i solidarnog društva.

Sa tim se svakako slaže francuski novinar, filozof i političar Žan-Fransoa Kan. Po njegovom mišljenu, ovo je apsolutno vreme kada ozbiljni političari u Francuskoj, Evropskoj uniji, pa i svetu moraju da razmisle o osnivanju "nove levice", političke snage kadre da ostvari suštinske društvene promene.

"Reč je o humanoj, demokratskoj levici, nikako o povratku komunizmu i diktaturi. Ta nova levica treba da zameni sadašnje evropske stranke levice koje su uzurpirale to ime", izjavio je juče Kan u rubrici "Četiri istine" Jutarnjeg programa francuske televizije Frans 2.

Povod za razgovor sa uglednim, 70-godišnjim francuskim intelektualcem je objavljivanje njegove knjige provokativnog naslova: "Zašto treba raspustiti Socijalističku partiju Francuske".

"Humana, demokratska levica", kako je Kan naziva, treba da se bori za povratak idejama socijalne tržišne privrede koje su, posle Drugog svetskog rata, donele Francuskoj, Nemačkoj i celoj zapadnoj Evropi "30 godina sreće" - tri decenije skladnog privrednog razvoja, uzajamnog poštovanja poslodavaca i sindikata, egzemplarne socijalne pravde...

Aktuelna globalna finansijska kriza, nastala kao posledica divljanja neodgovornih špekulanata u utakmici bez ikakvih pravila igre, jeste zlo, smatra Kan, ali iz njega se može roditi nešto dobro.

"Ovu nesreću treba iskoristiti da bismo konačno stali na kraj špekulantima koji u toj virtuelnoj ekonomiji obrću basnoslovne sume novca - sume čija nominalna vrednost prevazilazi 50 puta vrednost stvorenu u pravoj ekonomiji", rekao je Kan, objašnjavajući zašto su neophodne promene.

"Tri decenije sreće", o kojoj sada govori Kan (nešto ranije su o tome govorili i bivši francuski premijer Mišel Rokar i lider nemačke levice Oskar Lafonten), jesu period započet u deceniji 50-ih, a okončan u 80-im.

Objašnjenje je, kaže Kan, jednostavno: Evropa se plašila komunizma i zato je uspostavila društveni poredak kojim je želela da svoje građane odvrati od iskušenja ekstremizma.

Bilo je to društvo u kojem je bilo moguće uživati u blagodetima socijalizma, ali i u slobodi i demokratiji, poredak u čijem centru je bio čovek i koji je bio sušta negacija komunizma.

"A onda je pao Berlinski zid i mi rekosmo: e sad nemamo više s kim da se takmičimo, sad možemo da činimo što nam je volja! Vratimo se 60 godina unazad, u totalan ekonomski liberalizam, u poredak u kojem je u centru profit, a ne čovek", objasnio je Kan.

Ističući da je u novom, neoliberalnom poretku devalvirano sve osim profita milijardera, za šta je dokaz sedmogodišnje stagniranje realnih plata u zapadnoj Evropi, Kan je upozorio da će se svet, ako nastavi ovim putem, suočiti sa vrlo opasnim razvojem događaja.

"Globalan neoliberalan poredak stvara crne misli kod ljudi, stvara stres i depresiju, pa se onda ljudi, u očajanju, okreću ekstremizmu - verskom fundamentalizmu, fašizmu, komunizmu, svemu što bi, u njihovim snovima, moglo da okonča nepodnošlivo stanje u kojem žive", upozorio je Kan.

Autor: Tanjug 14.10.2008.

Blic

 
< Prethodno   Sledeće >
Saradnja
Šaljite nam vesti, analize, komentare, reagovanja na temu levice.
Vaši prilozi su dobrodošli. Dostavite nam ih na Prilozi
Zajednica
Linkovi
Kontakt
Forumi
Galerija
Galerija
Događaji
14. jul 1789. Francuska buržoaska revolucija
5. maj 1818. rođen Karl Marks
28. jun 1914 Počeo Prvi svetski rat
7. - 8. novembar 1917. Oktobarska socijalistička revolucija
1. septembar 1939. počeo Drugi svetski rat
22. jun 1941 Staljingradska bitka
26. novembar 1942. osnovan AVNOJ (Antifašističko veće narodnog oslobođenja Jugoslavije)
21. - 29. novembar 1943. Drugo zasedanje AVNOJ u Jajcu
29. novembar 1945 stvaranje FNRJ (Federativne narodne republike Jugoslavije) buduće SFRJ
1968. veliki studenstki nemiri po čitavoj Evropi
 
Go to top of page  Home | Pretraga | Uvodna reč | O nama | Tekstovi | Filozofski kutak | Vesti | Levičari | Lik i delo |
Powered by Joomla Open Source