| Magla |
| Tekstovi | |
| Monday, 29 December 2008 | |
|
Piše: Administrator
Pre nešto više od pola veka, francuski nobelovac Alber Kami, autor više poznatih romana i drama, zapisao je jednu misao: „Postoji samo jedan ozbiljan filozofski problem: samoubistvo“. Postavlja se sledeće pitanje: zbog čega ljudi dižu ruku na sebe? Samoubistvo postoji od kada je sveta i veka; ono je, nažalost, prirodno vezano za čoveka. Čovek nije savršeno biće i zbog toga sklon je grehovima i prestupima. Sklon je da razmišlja i o svakakvim perverznim stvarima. Međutim, potrebno jer da čini sve kako bi te grehove i loše navike izbacio iz sebe; jedan od uslova za to mu je i činjenica da mora sam sebe da psihološki upozna, koliko god to zvučalo čudno i apstraktno. Postoje mnogi razlozi zbog čega ljudi žele „da stradaju od vlastite ruke“: socijalni položaj, nezadovoljstvo samim sobom itd. Uglavnom su to psihološki problemi. Mi živimo u svetu komercijalne civilizacije, u kojoj vladaju zahlađeni ljudski odnosi, koliko god to izgledalo obrnuto i drugačije na televiziji i reklamama. Taj virtuelni svet, svet u kome nema ničeg racionalnog, u kome je sve više siromašnih i gladnih, svet kome je profit iznad svega, svet koji uništava tradiciju, veru, kulturu – bitno utiče na razvoj čoveka, kako psihološki tako i na materijalnom planu. Od tog sveta, tog „novog doba“ i te civilizacije, zavise, nažalost, mnogi građani širom sveta. Oni koji su zaposleni u preduzećima ili nekim drugim firmama imaju na umu da dobro urade svoj posao i da pošteno prime platu, naročito u momentima kada smo svi svedoci svetske ekonomske finansijske krize. Kako ljudi da prežive sa malim platama, a penzioneri sa niskim penzijama? Danas, ovo će postati osnovni razlozi zbog čega ljudi dižu ruku na sebe. Ljudi ne samo što bivaju otuđeni sami od sebe i od drugih ljudi, već ne mogu („nije da mogu, a da neće“) da upoznaju sami sebe. Ne mogu da otkriju svoje potrebe, mogućnosti, kvalitete i nedostatke, a glavni razlog za to jesu mas – mediji, čijim idiotizmima bivamo okovani sve više i više, iz dana u dan. Mnogi ljudi, širom sveta, nezadovoljnim malim platama, činjenicom da bivaju poniženi na poslu, a psihološki „utučeni“ kod kuće, dižu ruku na sebe; žele da izvrše samoubistvo. Nezadovoljni su svime što ih okružuje, mrze ceo svet. Ali, treba ih razumeti, pružiti im novu šansu, razgovarati sa njima. Kada donesemo racionalan budžet, kada urazumimo odnos prihoda i rashoda u državi, kada budemo više proizvodili nego što uvozimo (jer, valjda na izvozu zarađujemo), kada pohapsimo tajkune i shvatimo šta znači socijalno – pravedna država, kada ne budemo više toliko kukali i ogovarili jedni druge, kada budemo bolje upoznali svoju prošlost i naučili šta je to objektivnost, i kada povrh svega, upoznamo sami sebe – moći ćemo da izađemo iz magle. Do tada, čeka nas i dalje vožnja po slabo vidljivom kolovozu. |
|